BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Kako je proslavljan Božić u carskoj Rusiji

Kako je proslavljan Božić u carskoj Rusiji
07.01.2022. god.
Boljševici su ukinuli drevni hrišćanski običaj i umesto njega uveli pompeznu proslavu Nove godine. A kako je izgledala proslava Božića pre revolucije?


Žitelji SSSR-a i savremene Rusije naviknuti su da je Nova godina najvažniji zimski praznik. Ona se proslavlja bučno, često sa velikim brojem ljudi. Ima mnogo hrane, tradicionalnih salata sa majonezom, sendviča sa kavijarom, mandarina i šampanjca, a tu je i nezaobilazna video-čestitka šefa države preko televizora, neposredno pred ponoć. Zatim sledi veselje do zore, pucaju petarde i prašte vatrometi. Rusi se čudom čude što stranci odlaze na spavanje odmah posle ponoći (ili uopšte ne dočekuju Novu godinu), piše Russia beyond.

Pa ipak, treba reći da se običaj proslave „najluđe noći“ pojavio tek tokom 1930-ih. Sovjetska vlast je odlučila da napravi praznik prvenstveno za decu, kako bi ona mogla dobiti poklone. Pored toga, SSSR je Novoj godini dodelio i okićenu jelku, koja je pre toga bila glavni atribut Božića. Postepeno su se prazniku pridružili i svi odrasli građani, naviknuti na veliku proslavu usred zime.

 

Sa božićnom jelkom 1911.

Po kalendaru Pravoslavne crkve Božić pada 25. decembra. Pre revolucije su i Crkva i država koristile isti, Julijanski kalendar. Boljševici su 1918. godine prešli na Gregorijanski kalendar, a Crkva je ostala na Julijanskom, tako da je došlo do nesklada, tj. 25. januar po crkvenom kalendaru je zapravo 7. januar po državnom kalendaru (kod katolika taj nesklad ne postoji jer su oni odavno prešli na Gregorijanski kalendar).

 

Božićna jelka 1900-1910.

Božić je uvek bio nešto više od obične noćne gozbe. Taj dan je očekivan sa velikim nestrpljenjem. Uoči praznika su organizovane „svjatke“, tj. burne proslave i maskarade, koje su zatim trajale još dve nedelje. Taj običaj ima duboke korene u prošlosti slovenskih plemena.

 

Na sankama po ledu, Jusupovski vrt 1900.

Lav Tolstoj ovako opisuje taj veseli period u romanu „Rat i mir“: „Sluge prerušene u medvede, Turke, krčmare i gospođe – i strašne i smešne – unosile su hladnoću i veselje. Najpre su se svi stidljivo snebivali u predsoblju, krijući se jedan iza drugoga, i gurajući jedan drugoga u salu. U početku su pevali snebivljivo, a zatim sve veselije i složnije, da bi se na kraju sve orilo od pesama i prazničnih igara“.

 

Maskarada u Jusupovskom vrtu, 1900.

Uoči Božića su u mnogim gradovima organizovani dobrotvorni bazari.

 

Nemački pijac (Nemeckiй rыnok), Moskva, 1910.

Pre svega je trebalo pobrinuti se da sva deca dobiju poklone. Gradske vlasti su često organizovale podelu poklona siromašnoj i nezbrinutoj deci.

 

Deca policijskih službenika dobijaju poklone za Božić, 1910-1912.

Krajem 19. i početkom 20. veka postalo je moderno da se šalju božićne razglednice. Obično se tome pristupalo sa punom odgovornošću: razglednice su crtali poznati slikari, one su blagovremeno potpisivane i nošene u poštu.Taj običaj je zadržan i u sovjetskom periodu.

 

„Srećan Božić“! 1910-1912.

Važan poduhvat je bio izbor božićnog drveta. Plemići su slali u šumu sluge, a ljudi nižeg statusa su sami odlazili da traže jelku.

 

Na stazici u jelovoj šumi, 1910.

Stanovnici gradova su ipak radije odlazili na pijacu da kupe jelku, što je i danas slučaj.

 

Prodaja božićnih jelki u Jekaterininskom vrtu, 1913.

Sa druge strane, nije bilo ni lako dovući iz šume veliku jelku ako čovek nema svoje kočije ili ne može da iznajmi kočijaša.

 

Jelka je kićena krišom od dece. Tek kada bi sve bilo spremno, odrasli su zvoncem pozivali decu da vide ovo božićno čudo. I deca su zaista često bila oduševljena!

 

Deca sa jelkom, 1910.

Ovako je Lav Tolstoj 1870. godine opisao Božić: „Na Božić je bila predivna jelka. Hana i ja smo sa decom unapred farbali orahe zlatnom bojom, oblačili lutke, lepili kutijice i pravili cveće. Djakovi su doneli pregršt prelepih igračaka, koje su naši dragi prijatelji izabrali sa posebnim ukusom i ljubavlju. Preko dana smo se svi klizali na ledu... i bili smo neobično veseli i srećni“.

 

Božićna jelka u Nikoljskom, 1911.

„Od davnina se kod Sventickih sa jelkama postupalo na ovaj način. U deset, kada se dečurlija raziđe, paljena je druga jelka za omladinu i odrasle, i svi su se veselili do zore. Stariji su po celu noć igrali karte <...> Celo društvo je večeralo u zoru“ – tako Boris Pasternak opisuje proslavu Božića u plemićkoj porodici početkom 20. veka u carskoj Rusiji.

 

Okićena jelka u stanu glumice Vere Šuvalove, 1911.

„Jelka je odisala toplotom i u nekoliko redova bila opasana svetlećim nizovima, a pored nje su prolazile dame koje nisu učestvovale u plesu. Razgovarajući, šušteći haljinama i gazeći jedna drugu, one su pravile živi crni zid oko centra u kome su se ludo vrteli plesni parovi“, piše Pasternak.

 

Pripremi božićne večere pristupalo se krajnje ozbiljno. Kao i danas, namirnice su birane i kupovane znatno ranije. Ljudi su strogo postili do same božićne noći, a omrsili bi se šunkom, kavijarom i pitama sa raznim filovima.

 

Božićni ručkovi i prijemi su priređivani i posle praznika, sve do Nove godine.

 

Uoči prazničnog ručka, 1910.

Božić nije zapostavljan čak ni na frontu. Ruske jedinice su uvek imale svog vojnog sveštenika. U Prvom svetskom ratu 1914. godine u božićnoj noći su utihnula čak i borbena dejstva.

 

Božić na borbenom položaju. Moleban 1915.


 Russia beyond



  • Izvor
  • Tanjug
  • Božićna jelka 1913-1914, foto: Centralni državni arhiv filmskih i fotografskih dokumenata/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Sovjetska vlast nije znala kako da posle rata postupi sa kaznenom SS brigadom „Družina“ koja je prešla na njenu stranu. Taj problem se neočekivano rešio sam od sebe


„Gledao sam kako sa malih poljskih aerodroma, na kojima su bili dislocirani u Sremu, poleću osamljeni jugoslovenski lovci, hrabro nasrću na ogromne bombarderske formacije i u plamenu se survavaju...


Mnogobrojne obaveze, kao što je posao, briga o porodici, održavanje prijateljstava većini osoba oduzimaju mnogo vremena, pa oni često trebaju pomoć. Zato su tu sitnice, kao što su gedžeti...

Crvena armija je više od dve godine pokušavala da potisne neprijatelja dalje od grada. To je postalo moguće tek nakon pobede u Kurskoj bici i definitivne promene toka rata. ...


Generalni direktor kompanije Daniil Brenerman rekao je da se sada radi na civilnoj sertifikaciji ovog aviona


Ostale novosti iz rubrike »